Vinova loza za dvorište

Gajenje vinove loze na okućnici je veoma primamljiva ideja. Ko ima dvorište uz kuću ili pak pored vikendice, može da posadi malo vinove loze. Pored grožđa koje se dobija ima tu još par prednosti, kao na primer može se sa vinovm lozom prikriti neki deo dvorišta koji nije reprezentativan ili se može stvoriti malo privatno mestašce.

Međutim kao svaka biljka, tako i vinova loza zahteva određenu negu u toku godine, a ima i nekih ograničenja. Srećom postoji veliki broj sorti vinove loze, pa svako može da nađe ono što njemu odgovara.

Orezivanje vinove loze u dvorištu je jedna od stavki koja se neće moći izbeći. Mađutim to nije neki preterano komplikovan posao, a ni težak kada se radi na manjen broju čokota. Što se tiče zaštite i prskanja, to se prevencijom može svesti na minimum i ne treba previše gledati koliko prskaju oni sa velikim vinogradima.

Kako odabrati sortu vinove loze

Prilikom odabira koja će se sorta vinove loze posatiti u dvorištu, treba povesti računa o nekoliko stvari. Prva je ovim koliko će se toga posaditi a opcije su malo ili puno. Malo vinove loze bi značilo do 3 ili 4 čokota, a puno je sve preko toga.

Ovo je pre svega uslovljeno sa tim koliko mesta ima, a treba voditi računa da bi grožđe bilo kvalitetno, mora biti dobro osunčano. Ovde se može malo manipulisati biranjem sorti koje brže dospevaju, ali to je već pitanje kako će uspeti. Onaj ko ima malo iskustva može da vam pomogne, ako vinovu lozu prvi put sadite uz okućnicu.

vinova loza na vikendici
izvor – pixabay.com

I potom ide naravno veoma bitno pitanje koju sortu odabrati, a to bi u principu značilo prvo odabir između dve velike grupe da li stono grožđe (sorte za jelo) ili odabrati neku sortu za vino. To nas vraća opet na početak, da li sadite punu ili malo. Ako je to par čokota, jasno da neće biti grožđa za vino. Ako sadite veći broj čokota, jasno da to ne mogu sve biti stone sorte jer bi ga previše dospelo u isto vreme, pa bi se moralo deliti ili prodavati.

Kako formirati vinovu lozu u dvorištu

U slučaju da ste se odlučili da posadite recimo 10 ili 20 čokota, tu je najbolje da bude formirano kao špalir. Znači idu stubovi kao nosači žice, a između se zateže ta žica na koju se potom sa vrežicama hvata vinova loza. Da bi se loza dobro prihvatila za žice ona se dodatno pričvršćuje vezicama.

Špalir za vinovu lozu je u dekorativnom smislu zanimljiv kao neka živa ograda, koja dvorište pregrađje ili da se zakloni neki objekat. Treba povesti računa da ako se sadi uz objekat da će od njega biti loza u senci tokom dela dana, što će uticati na dozrevanje grožđa. A i sam špalir zahteva dosta veliko dvorište.

Doduše špalir može biti i kraći, postave se na primer 4 stuba i zategne žica, to je dovoljno za 2 ili 3 čokota vinove loze. Ova kraća verzija nudi dosta mogućnosti, na primer da se posadi uz staze koje vode po dvorištu, kao neka zaštita terase od sunca i radi stvaranja hladovine.

pergola - konstrukcija za grožđe
izvor – pixabay.com

Ukoliko se staza ili terasa ograde sa dve strane sa vinovom lozom, ta dva reda se povežu u visini, dobija se objekat koji se naziva pergola. To je bilo popularno kod nas i pre 50 godina, ali nije se koristio naziv pergola. To je praktično nosač koji omogućava da se po njemu penje biljka i tako stvara zaklon od sunca (a i pogleda sa strane). U današnje vreme se pergole prave od mnoštva materijala i imaju nebrojeno oblik i formi.

Tu su i niski oblici gajenja vinove loze, najpoznatija dva načina su krajinska i župska rezidba. U osnovi su na većim površinama napušteni, jer se dobija jedan ili dva grozda po čokotu, što nije isplativo. Međutim u dvorištu gde se gaji za sebe, može biti dekorativno, a grožđe koje se dobije bude vrhunsko. Sva snaga biljke ide u jedan grozd (ređe dva), a kako je to relativno nisko ti grozdovi budu super osunčani.

Radovi oko vinove loze

Poznata je priča da vinogradu ne treba gazda, nego mu treba rob. Međutim to važi za veće zasade, dok se na menjim zasadima u dvorištu značajno manje radi. A ako se sve dobro isplanira, tada se radi i manje od uobičajnoga.

Prva stvar koja je bitna jeste biranje sorte vinove loze, jer se od toga dosta zavisi. Ukoliko je vinova loza za dvorište, može biti i neka sa kasnijim vremenom dozrevanja jer smo uvek u blizini. Međutim ukoliko je sorta za sadnju uz vikendicu poželjno je da bude sa ranijim vremenom dozrevanja, da budete aktivni po lepom vremenu na vikendici dok grozdovi dozrevaju i budu spremni za berbu.

Sami nosači za vinovu lozu su takođe bitni, postoje drveni i betonski stubovi. Obično se to napravi nekako da bude zgodno za prvu ruku, ali ne treba dozvoliti da to predugo stoji. Smor je svake godine to pomalo popravljati i doterivati. Što se tiče betonskih oni su dugotrajni, ali ni drveni kada se kupe kvalitetni nisu puno lošiji.

Drveni stubovi za vinograde se sada prave sa kvalitetnom zaštitom kojoj se drvo izlaže pod pritiskom i pri malo povećanoj temperaturi. Nakon toga oni zadržavaju prirodan izgled, ali je mogućnost ulaska vlage u drvo minimalna.

Od poslova koji se trebaju raditi tu su orezivanje vinove loze u dvorištu i prskanje zaštitnim sredstvima. Samo orezivanje zavisi od toga kako formirate vinovu lozu i to je obavezan posao. Vremenom se kroz praksu unapredi znanje, a kako je u pitanju manji zasad vinove loze bude uglavnom orezivanje gotovo za jedan dan.

orezivanje vinove loze u dvoristu i rezultat
izvor – pixabay.com

Zaštita vinove loze je sa druge strane malo zeznutije pitanje. Ukoliko se nabavi kvalitetan sadni materijal, pola posla je odrađeno. Sa nekim jeftinijim i neproverenim sadnim materijalom koji dođe već zaražen sa nečim, sledi muka da se on održi narednih par godina. Kako je u pitanju uglavnom sadnja par čokota, ne treba previše ni štedeti jer nije prevelika suma u pitanju na kraju.

Što se tiče zaštite, to se u osnovi svodi na zimsko prskanje sa nekim uljem i preko leta sa plavim kamenom. Ovde se neću previše zadržavati na objašnjavanju šta i kako, to će vam biti rečeno u poljoapoteci kada odete da kupite zašitno sredstvo. Uglavnom preparati na bazi bakra se koriste kada preko leta pada kiša i potom ide sunčani period, jer se sa njim sprečava razvoj plamenjače.

I na kraju još oko zaštite, a to je prevencija. Veoma bitna stavka o kojoj kad se povede računa se zaštita bilja posle svede na minimum. Prva prevencija zdrav lozni kalem koji će se posaditi u aprilu mesecu. Druga prevencija je orezivanje vinove loze u dvoristu, da se sve problematično i sumljivo odseče i tako ukloni sa vinove loze.

Treća prevecnija jeste uklanjanje ostataka, lišća u što većoj meri u jesen i onoga što je odsečeno, poželjno je da se to spali. Ako se ne spaljuje treba biti odneto što dalje, jer će iz jajašaca insekata u tim orezanim grančicama u proleće izaći moljci koji će lako da dolete nazad do vinove loze.

Ovo je bilo onako ukratko i osnovno, vinova loza u dvorištu je pravii ukras. Dodatni bonus je što ima prelepe grizdove posebno stone sorte vinove loze koje su predviđene za jelo. Tu je i ulaganje u startu malo veće da bi se to sve spremili kako treba, a ima svake godine i da se malo radi oko te vinove loze. Međutim na kraju se sve to isplati.