Podno grejanje u kupatilu

Podovi u kupatilima su verovatno ono što nam svima povremeno zasmeta, jer su pločice uvek hladne. Međutim razvojem tehnike sad se nude mogućnosti za dogrevanje podova, postoji opcija da se taj sistem montira prilikom pravljenja kupatila ali ima i sistema za naknadnu ugradnju. Trenutno se za dogrevanje podova koristi topla voda iz sistema centralnog grejanja ili druga opcija je električnom energijom, a temepratura koja bude na visini poda je oko 20 °C.

Mada se u ostalim prostorijama ovaj način može koristiti za zagrevanje, podno grejanje se u kupatilima koristi za dogrevanje (odnosno samo delimično grejanje). Na taj način se stvara efekat toplog poda što je većini sasvim dovoljno. Kada se o ovome počne razmišljati treba znati da od kompletne površine treba oduzeti deo pod kadom, veš mašinom, wc šoljom, umivaonikom i ostale delove po kojima se ne može hodati. Tako se najčešće dođe do površine koju treba zagrevati od oko 2 m2.

Zagrevanje kupatila se ukoliko postoji centralno grejanje vrši pomoći zidnog sušača, koji budu dizajnirani na taj način da mogu istovremeno da posluže za sušenje peškira. Grejanje podova u kupatilima nije neka preterano nova tehnika, to su radili još i stari Rimljani.

Tehničke karakteristike

Ovi sistemi nisu namenjeni isključivo za podno grejanje u kupatilu, mogu se koristiti i u drugim prostorijama gde su na podu montirane pločice kao na primer kuhinje i predsoblja.

Najbolja je varijanta kada prilikom planiranja izgradnje objekta predvidite gde će ići sistemi za zagrevanje podova , pa se prema projektu i ugradite. Razvojem novih sistema su srećom razvijena kvalitetna rešenja koja su predviđena za naknadnu ugradnju, ona su idelana ukoliko se odlučite da radite renoviranje kupatila.

Da bi se stvari održale na prijatnom nivou, potrebno je na odgovarajućim mestima montirati termostate, oni će prekinuti dogrevanje podova u pravom trenutku. O odabiru pravog modela i mestu gde ga postaviti je neophodno se posavetovati sa stručnim licem.

Zagrevanje električnom energijom

Ovde se radi zapravo samo o dogrevanju koje se obavlja postavljanjem grejača koji su montirani na mrežama na pod. Snaga tih grejača je otprilike 100W/m2 i dobra vest je da nećete morati ništa dodatno raditi sa elektro instalacijama u kući da bi se obezbedila struja za ovaj vid zagrevanja.

Ovde je dobra stvar što se ceo sistem može postaviti na izvučeni betonsku košuljicu, a to ga čini idelanim u situacijama kada se naknadno odlučite za zagrevanje podova u kupatilima. Postoje sistemi koji idu direkno ispod pločica i možete da ih koristite kad je situacija takva da se ne može mnogo dizati visina poda kupatila. Korišćenjem ovakvog sistema je moguće postići da se visina poda podigne za samo 12 milimetara i to zajedno sa keramičkim pločicama (sama debljina mrežice zajedno sa grejačima za pod je oko 5mm).

podna instalacija za grejanje

Na našem tržištu postoji nekoliki firmi koje nude mreže sa električnim grejačima, pa je na svakome da se odluči posebno šta će da ugradi. Međutim kada odaberete šta ćete koristiti, treba se upoznati sa njihovim tahničkim karakteristikama i potom ugradnju obaviti prema savetim proizvođača. Ovde nema mnogo mesta inprovizacijama, jer ukoliko dođe do kvara usled neodgovarajućeg načina ugradnje se ne priznaje garancija. A i popravka takvog kvara dosta košta jer se moraju uklanjati podne pločice u kupatilu.

Termostat (termosenzor) je neophodan za ispravan rad ovog sistema, jer je njegova funkcija da prekine zagrevanje kada se dostigne željena temperatura. Pre početka radova je neophodno znati koje su mu dimenzije i kako se ugrađuje da bi se moglo na vreme pripremiti mesto za njegovo smeštanje.

Zagrevanje vodom iz sistema

Ukoliko se podno grejanje u kupatilu radi pomoću grejnih cevi koji provlače toplu vodu iz sistema, tad se iznad toga pravi betonska košuljica. Cevi koji sprovode toplu vodu su savitljive i postavljaju se u stirodur koji na sebi ima ispupčenja, takozvane pečurkice.Pre su se za ovo koristile bakarne cevi, međutim sad se od toga odustalo i koriste se plastične savitljive cevi.

Iznad tog sloja stirodura se obično izliva betonska košuljica (neka preporuka za debljinu bi bila 5 cm) i na nju se potom nanosi lepak i pločice.

Zagrevanje podova se uglavnom koristi u prostorijama koje imaju tvrde podove, što kupatilo svakako jeste sa keramičkim pločicama. U prostorijama gde se nalaze parket ili brodski pod se deo toplote iz prostorije prenosi na pod i on je ugodan za hodanje. Sa tvrdim podovima, keramičke pločice, kamen, beton, to sve nije slučaj i iz tog razloga je poželjno postaviti sistem za zagrevanje podova.

Za zagrevanje vode na našim prostorima se koriste peći za centralno ili etažno grejanje, a ako toga nema koristi se električna mreža. Na zapadu su pristupili jednom zanimljivom rešenju, kad treba ugrejati vodu koja će se koristiti za potrebe podnog dogrevanja upotrebljavaju bojlere koji su za to namenjeni.

Ukoliko se vrši dogrevanje podova u više prostorija u kući potrebno je napraviti razvodni orman u kojem se će nalaziti ventili i termo senzori. Temperatura vode koja se kreće cevima je oko 45 °C, što dovodi do toga da na površini poda temperatura bude upola manja.

Mana koja bi se trebala uzeti u obzir kad je ovaj način dogrevanja u pitanju jeste to što treba malo više vremena da se postigne željena temperatura.