Kamena vuna za podove

Kada je u pitanju izolovanje podova kamenom vunom, na taj način se obezbeđuju termo i zvučna izolacija. Samo montiranje se radi na dva načina u zavisnosti da li je u pitanju pod koji se nalazi na zemlji ili je u pitanju međuspratni pod.

Plivajući pod je najčešći naziv za ovaj sistem montaže, a pored osnovnog postavljanja treba obratiti pažnju da se uz zidove slože lajsne od kamene vune koje sprečavaju da se buka osim preko poda ne prenosi ni preko zidova u susedne ili u prostorije ispod.

Kod nas se dosta koristi za ovu namenu i stirodur (presovani stiropor) koji ima veću gustinu od stiropora. Razlika između ta dva materijala je dosta velika i ne može se dati prosti odgovor koji je bolji. Veoma je preporučljivo da majstor koji postavlja plivajući pod ima prethodnog iskusta sa materijal za koji smo se odlučili (stiropor ili kamena vuna).

Važne osobine kamene vune

Neke stvari su kod nas regulisane propisima, pa tako termoizolacija između dva sprata treba biti minimalno 3 cm, tavanica stana ispod treba da zadovolji maksimalnu vrednost nivoa zvuka udara Lw od 68dB. Ovome treba dodati i protivpožarnu sposobnost i to ne samo u smislu da materijal nije zapaljiv, nego i da ne ispušta otrovne gasove pri visokim temperaturama.

Zvučna izolacija poda se postiže sa kamenom vunom zahvaljujući specifičnom rasporedu vlakana, a vazduh koji se nalazi među vlaknima obezbeđuje kvalitetnu termo izolaciju.

Veoma se često čuje izraz mineralna vuna, međutim treba znati da se on koristi i kad su u pitanju kamena i staklena vuna. za kemenu vunu se dodaje malo koksa u mešavinu minerala diabaza i bazalta najčešće. U zavisnosti kako je slagana težina za istu debljinu može značajno da se razlikuje, pa u krajnjim vrednostima može biti od 30 kg do 200 kg za jedan metar kvadratni.

Međuspratni pod

Za obezbeđenje kvalitetne podne izolacije koristi se uglavnom plivajući pod sa kamenom vunom debljine od 5 cm. Potrebno je sa dornje i donje strane postaviti paropropusnu foliju pošto se ona postavlja prema grejanoj strani. Inače je i standardima za gradnju predviđeno da se ovo obavezno odradi jer se na taj način povećava zvučna izolacija poda, što doprinosi boljim uslovima života.

Najčešća je preporuka kad se postavlja kamena vuna za podove uraditi preko nje cementnu košuljicu debljine oko 6 cm. Ovo nije baš uvek moguće izvesti i treba dobro uračunati  dodatnu težinu koja se tako stvara pa videti da li se uklapa u proračune za objekat.

Ovde je bitno spomenuti i lajsne koje se postavljaju do zida, a cilj je prečavanje da podna obloga pri kontaktom prenese zvuk na zid.Ovaj detalj se lako može prevideti, ali u odnosu na svoju cenu donosi značajnu korist.

Ploča iznad koje se nalazi negrejani tavan je malo drugačija situacija, pošto ovde plivajući pod se štiti samo sa donje strane paropropusnom folijom. U ovakvim slučajevima se koristi uvek sistem suve gradnje. Na kamenoj vunu se potom postavljaju ploče, obično idu OSB, ali da im je debljina 22mm. Postoje i ploče koje pravi firma Knauf i namenjene su baš za ovakve situacije.

plivajući pod

Pod na zemlji

Kamena  vuna za podove koji se nalaze na osnovi, to jeste na zemlji mogu se direktno postavljati na sloj hidroizolacije. Na ploče kamenee vune se potom izliva armiranoi betonsk estrih sa tim da se one prvo prekriju sa folijom.

Goreopisana situacija je dobra kad se prilikom projektovanja i planiranja objekta to predvidi, ali naknadno može se odraditi i na suvo kao plivajući pod. Situacija je malo drugačija ukoliko se ispod nalazi podrum, jer se tad u njemu lepi izolacija na plafon.