Postavljanje parketa

Kada se planira uređenje enterijera veoma je bitno da se odabere podna obloga koja će svakom od nas biti veoma važna. Jedno od najboljih rešenja jeste parket, koji zahvaljujući tome što se može različito slagati i dostupnosti različitih vrsta drveta može se prilagoditi baš svakom prostoru.

Stvari na koje treba obratiti pažnju pre početka radova su pre svega odabir drveta od kojega će biti parket, zatim tačno njegove dimenzije, koliko je podloga ravna, na koji će se način parket slagari i na kraju kako ćemo ga zaštititi. Ako se bilo koji od ovih koraka zanemari, može se umanjiti kvalitet i lepota poda.

Odabir parketa

Odabir parketa je bitan i gleda se par stavki, ali se često desi da je ponuda dosta ograničena na stovarištima građevinskog materijala. Prva stvar koju treba odabrati jeste od koje vrste drveta će biti, a potom treba odabrati koje će biti dimenzije parketa i na kraju u kojoj će klasi da bude. O ovome treba povesti računa pre nego počne postavljanje parketa.

Što se tiče vrste drveta to mogu biti klasične vrste bukov parket, orahov, jasenov, pa zatim dolaze vrste koje se rade prema porudžbini kao što su trešnja ili divlja kruška, šljiva. Na kraju treba videti i egzotične vrste kao na primer parket od bambusa, jatoba ili venge. Ovde postoje neke razlike, pa tako odabirom odgovarajuće vrste možete dodatno proširiti osećaj da je neki prostoj manji ili veći. Ovo može biti veoma bitna stvar kod malih prostora u stanovima.

Dimenzije parketa su uglavnom manje da bi se omogućilo da lakše radi, ali i zanimljivi načini slaganja. Postoji i opcija koja se naziva “seljački pod” koja može imati daske dužine do dva metra i širine desetak cm. Međutim kod nas to nije zasutpljeno nego se uglavnom koristi klasična veličina. Debljine se kreću oko 25 mm, ali treba voditi računa da se prilikom nabavke uzme dovoljno (i malo više) jer ako se naknadno nabavlja parket, može se pojaviti razlika u dimenzijama ili nijansi drveta. U poslednje vreme je popularno korišćenje gotovog parketa.

Veoma je bitna stvar izgled i on se određuje klasom drveta, zapravo izgledom gornje površine letvice. Ovde se u obzir uzimaju čvorovi, uvrnutost vlakana, beljika, pravac i gustina godova, boja i oštećenja od insekata. Postoji podela na 3 klase parketa i deo toga se računa van klase. Na terenu se može sresti  dosta različitih razvrstavanja po klasama, pa vodite računa o tome.

Priprema podloge i postavljanje

Podloga se za parket priprema jednostavno u teoriji, potrebno je izvući cementnu košuljicu na betonu da se izravna i potom se na to lepe daščice parketa. Međutim sada je to već malo komplikovanije jer se dosta često postavlja izolacija u podove (zvučna i termo), vrši se motaža na već postojeći parket ili brodski pod, ispod podne obloge se planira postavljanje podnog grejanja. Sve su to već postale uobičajne stvari i iskusni parketar će to rešiti bez problem, ali to nisu poslovi koji se mogu preporučiti uradi sam majstorima.

Postoji veliki broj načina za slaganje parketa, međutim u praksi se najviše koristi samo nekoliko. Ovde ne postoji neka posebna pravila, najbitnije je da se vama sviđa način slaganja, jer ćete to gledati sledećih dvadesetak godina svaki dan. Podloga na koju parket ide treba biti suva, a same letve iz paketa treba odvezati i raširiti najmanje 24 sata da stoje u prostoru gde će se parket stavljati Nikako se ne sme otvoriti paket i ostaviti tako nekoliko dana.

Postavljanje parketa počinje izvlačenjem linije za pravac prvog reda po podlozi, zatim se zubastom hoblom izvuče lepak na podu i počne sa slaganjem. Kod prvog reda letvica treba uzeti u obzir da treba  ih odmaknuti od zida oko 1 cm, potom sa klinovima osigurati da se tokom rada ne primaknu do zida. Taj razmak omogućava kasnije da parket radi, jer drvo tokom vremena prima i otpušta vlagu (skuplja se i širi). Taj razmak treba da postoji kod svakog zida.

različiti načini za slaganje letvica parketa

Lepilo za parket jeste nešto na čemu ne treba da se štedi previše, neke jeftinije smese za lepljenje znaju da imaju neprijatan miris koji izvetri tek nakon par nedelja ili imaju slabiju vezivnu moć. Obično se koriste disperzivna lepila.

Nakon završenog postavljanja se u uglovima između poda i zidova montiraju ugaone lajsne, koje bi trebale po boji biti što bliže izgledu parketa. Nihova funkcja jeste da prikriju rupu izmešđu parketa i zida. Ove lajsne bi trebalo ukoliko ih pravimo po naružbini dobro pregledati i tretirati protiv insekata. Dešavalo se da crvi iz lajsni pređu u parket i nastave dalji razvoj.

Zaštita i održavanje

Nakon završenog postavljanja, parket je potrebno prebrusiti (hoblati) da bi se površina izravnala. Međutim kad se završi postavljanje parketa, treba da prođe bar 3 dana pre brušenja površine. Nakon toga se premazuje sa temeljnim lakom i pomovo prebrusi, ali ručno sa šmirgl papirom.

Posle ovog brušenja je veoma važno pokupiti svu prašinu koja je nastala iz prostorije i tek nakon toga se može pristupiti lakiranju završnim lakom. Ovde je u pitanju najčešće dvokomponentni lak i potrebno je odraditi dva prolaza.

Treba paziti šta se radi prilikom lakiranja pošto nemali broj puta se desilo da neko stane ili hoda po svežem laku. Posle toga treba raditi dodatne poslove da bi se stanje dovelo u red.

Održavanje parketa bi se moglo opisati samo kao redovno čišćenje. Takođe bi bilo poželjno da se nogice nameštaja (stolica, fotelja, kauča i ormana) dodatno zaštite radi sprečavanja oštećivanja površine. Posle određenog broja godina, recimo desetak, potrebno ga je  ponovo prebrusiti kao i kada je obavljeno postavljanje parketa i na isti način obaviti lakiranje (jednput temeljnim i dva puta završnim lakovima).